Posao privatnih detektiva prije je bio reguliran Zakonom o zaštiti osoba i imovine, što ih je stavljalo u isti koš sa zaštitarima, iako su to posve različiti poslovi. Početkom 2009. detektivi su se uspjeli izboriti za poseban zakon, ali njegova je primjena već nakon godinu i pol pokazala da neke odredbe nisu najsretnije sročene.

Najveši problem Patačko vidi u prikupljanju podataka, što je zapravo ključni dio posla privatnog detektiva. Zakon im je, istina, dao nešto veća prava u prikupljanju podataka od običnih građana (točnije, obvezao je ovlaštene osobe u tijelima javne vlasti da im daju podatke koje inače ima pravo tražiti stranka za koju rade), ali to u praksi ne funkcionira zbog neusklađenosti s drugim zakonima. Referentima je, naime, sigurnije odbiti dati podatke, nego da ih se optuži za postupanje suprotno nekom drugom zakonu, poput Zakona o upravnom postupku. U praksi to znači da detektiv, primjerice, ne može dobiti podatke iz porezne prijave građanina ili o zdravstvenom osiguranju, pa čak ni podatke o prebivalištu ili vlasniku vozila po registraciji. Zakon ih obvezuje na dokazivanje pravnog interesa, što je katkad začarani krug, jer ako detektiv uoči neki automobil tijekom istrage, da bi znao je li mu to od interesa, morao bi znati tko je vlasnik, a da bi doznao tko je vlasnik, mora prethodno dokazati pravni interes.

Stoga Patačko smatra da bi Zakon o privatnim detektivima trebalo doraditi i vjeruje da u MUP-u, kao resornom ministarstvu, postoji dobra volja da se to i učini. Jedan od prijedloga je da se detektivima da prioritetni pristup podacima jer se eventualne zloporabe ionako mogu utvrditi naknadnom provjerom naloga. U dijelu javnosti, pa i među nekim zakonodavcima, kaže Patačko, postoji pomalo iracionalan strah od detektiva koji će tobože pratiti građane na sve strane, iako to nikome od njih nije u interesu niti imaju koristi od toga.

Pratnja ipak jest u praksi vrlo često posao privatnih detektiva, posebno u slučajevima kada poslodavac želi utvrditi i dokazati zloporabu bolovanja. Dokazi koje tako pribave detektivi kada, primjerice, fotografiraju radnika kako miješa beton, a uzeo je bolovanje zbog tegoba s kralježnicom što na sudovima mogu biti presudni u radnim sporovima. Detektivi se često bave i istragama prijevara u osiguranju, slučajevima kopiranja intelektualnog vlasništva i utvrđivanjem stvarnog mjesta stanovanja zaštićenih najmoprimaca u nacionaliziranim stanovima. Uz licencirane privatne detektive, ima i onih koji taj posao rade na crno, no Patačko smatra da im to nije ozbiljna konkurencija, jer onaj tko želi angažirati detektiva zbog nečega što mu treba na sudu, neće angažirati nekoga tko nije licenciran i čiji dokaz na sudu ne vrijedi.

Stranih detektivskih agencija u Hrvatskoj, koliko Patačko zna, još nema, iako neke konzultantske tvrtke rade slične poslove. Ulaska konkurencije domaći se detektivi ne pribojavaju previše, jer je u njihovom poslu socijalni kapital stečen poznavanjem ljudi i lokalnih okolnosti neprocjenjiv. Cijenu usluga privatnog detektiva nije lako formirati, iako na razini njihove udruge postoji dogovor da se sat terenskog rada naplaćuje 200 kuna plus PDV. Ipak, složeniji poslovi ne mogu se svesti na satnicu, pa se cijene formiraju uglavnom ovisno o procijenjenoj vrijednosti prikupljenih podataka.

Izvor: Privredni vjesnik

Najveći dio lažnih prijava podnose moralno dvojbeni vlasnici polica osiguranja od autoodgovornosti i kasko polica. Ogromne svote zarađuju organizirane bande sastavljene od korumpiranih prometnih policajaca, procjenitelja iz vlastitih redova, prevaranata i servisera.

Jači nadzor filijala, kao i dugotrajne analize zahtjeva za isplatu štete ljute poštene osiguranike jer dulje čekaju isplatu, a često i sami primijete hladnu sumnjičavost u osiguravajućim kućama.

“Takozvani built-up claim (napuhavanje štete) lakše se čini kod šteta na osobama jer tu novčani ekvivalent nije fiksan”, objasnio je Hrvoje Odak iz Croatia osigiuranja.

U razotkrivanju ilegalnih radnji Croatia osiguranje (ZSE:CROS-R-A) koriste i privatne ovlaštene detektivske agencije. Diplomirani kriminalist Siniša Patačko, direktor Privatne izvještajne agencije (PIA), objasnio je kako rade privatni detektivi kad ih unajmi osiguravajuća kuća.

“Ako osoba tvrdi da je u nesretnom slučaju ostala teško nepokretna i mora se služiti štakama, a detektiv je snimi kako s lakoćom hoda - osiguravatelj to zna cijeniti”, opisuje Patačko.

Osiguravatelji stvaraju jedinstvenu bazu podataka, a neke kuće uzimaju oštećene dijelove automobila kako se oni ne bi opet pojavili u zahtjevima za isplatu.

Zloporaba osiguranja nije jedino kazneno djelo koje može biti počinjeno na štetu osiguranja. Česta je kombinacija raznih kaznenih djela, npr. prijevara i krivotvorenje ispra-va. Procjenjuje se da osigura-vatelji u Hrvatskoj godišnje zbog lažnih šteta gube 1,5 milijardi kuna. Ipak, godišnje se podnese tek desetak kaznenih prijava za to.

Izvor: Jutarnji.hr

U tri godine postojanja PIA se bavila i zaštitom autorskih prava i intelektualnog vlasništva pa su tako za strane klijente mjesecima istraživali tko u Hrvatskoj proizvodi i distribuira lažne tonere za pisače. Posljednjih godinu, dvije, često ih angažiraju i američke osiguravajuće kuće za koje onda istražuju odštetne zahtjeve: “Mnogo ljudi iz Hrvatske i bivše Jugoslavije odlazi raditi u Irak, a kad se ozljede traže velike odštete od Amerikanaca. A oni onda od nas traže da ispitamo svaki slučaj i utvrdimo je li do ozljede uistinu došlo u Iraku ili možda kod kuće. Sve češće nas angažiraju i domaće tvrtke i to zbog raznih slučajeva, od manjka u skladištu, krađe nafte, ispitivanja lojalnosti zaposlenih ili fingiranih ozljeda na radu”, objasnio je Patačko. Njegova agencija specijalizirala se za sigurnosne prosudbe i tehničku zaštitu, pa tako vrlo često preuzimaju slučajeve postavljanja sigurnosnih kamera i sustava, a sve su češči upiti za protuprislušne preglede: “Nakon što izgube nekoliko važnih poslova ili imaju osjećaj da konkurencija unaprijed zna svaki njihov korak, predsjednici uprava me nazovu i traže da dođem utvrditi ima li ‘bubica’ u njihovom uredu. Najčešča grška koju tada rade je da me zovu upravo iz prostorije za koju sumnjaju da se prisluškuje, pa ako je dotad i bilo skrivenih prislušnih uređaja, netko ih ukloni prije nego što ja dođem s uređajima za njihovo otkrivanje”, kazao je Patačko.

Izvor: Nacional